Neke priče imaju slične ili iste početke, a na nama je kako da ih završimo.
Ovo je još jedna priča o nasilju, i to onom financijskom. U povodu 16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama donosimo stvarnu priču žene koja je od strane partnera doživjela financijsko nasilje. Zbog njene sigurnosti, priču u cijelosti prenosimo anonimno:
Na početku priče je bila mladost koja je završila trudnoćom te sad mogu reći parazitom kojeg sam nosila na leđima. Uvijek sam bila samostalna i radila još od djetinjstva, prvo pomažući roditeljima u njihovom poslu, ali i kasnije kroz srednju školu kada sam težila tome da imam vlastiti novac koji mi je bio iznimno važan faktor i označavao moju slobodu. Slobodu kao mogućnost donošenja odluka i mogućnost upravljanja životom.
Kako sam bila mlada i naivna, na početku veze sam uzdržavala i potpomagala njega, a kako je vrijeme odmicalo ta ženska ranjivost je kroz trudnoću i prve dane djetetovog života jako utjecala na mene. Sve te promjene utječu na proces razmišljanja i donošenja odluka te na zdrav razum. Barem u mom slučaju.
I tu je počelo suptilno i polagano zlostavljanje odmah nakon poroda.
“Prestrašila sam se da će mi dijete biti gladno…”
Na porodiljnom dopustu kad sam htjela biti kod kuće s djetetom, krenuli su suptilni nagovori i nabijanje grižnje savjesti rečenicama da bih se trebala vratiti čim prije raditi jer će nam dijete biti gladno. U to vrijeme partner je lagodno živio i nije nikako mogao pronaći posao.
Godinama kasnije sam našla savršenu definiciju riječi prisiliti, po Websteru:
COERCE (prisiliti)
1. Zatomiti, kontrolirati ili dominirati, ne uvažavati volju ili želju pojedinca (snagom, silom, nasiljem ili zastrašivanjem).
2. Prisiliti, odrediti, odabrati silom, zastrašivanjem i sl.
3. Natjerati, nametnuti, utvrditi se strahom ili nekom drugom moći.
Ili ako skratimo, definicija prisile je uvjeriti nekoga da radi ono što vi želite da radi što je najlakše moguće strahom. Što je bio i moj slučaj.
Prestrašila sam se da će moja beba biti gladna i da nećemo imati za hranu dok je partner živio lagodno. Ja sam trebala paziti na vlastite novce, nisam si mogla priuštiti ono što sam željela, uvijek bih slušala prigovaranje zbog svojih želja jer, uvijek postoje važnije stvari. Suprotno tome, u slučajevima kada je on putovao svojoj obitelji, moj novac se koristio preko limita.
Uložila sam u posao na koji me nagovorio, ali taj je posao ubrzo propao. Ostatak mog novaca je uložio u biznis kupnje i preprodaje automobila. Tada kreću problemi jer se moja ušteđevina i sve što sam imala istopila. Tada je predložio da mu platim prekvalifikaciju za profesionalnog vozača i da će ići raditi u Njemačku. Plaćam i to te se po završetku školovanja seli u Njemačku, gdje sam mu u prvo vrijeme isto tako novčano pomagala.
“Ostajem sama u Hrvatskoj s djetetom…”
Dolazim iz tradicionalne kršćanske obitelji gdje je jedno od uvjerenja da se obitelj zadrži na okupu pod svaki cijenu. Ostajem sama u Hrvatskoj s djetetom i dalje se usavršavam u svom području kroz edukacije, a dogovor je bio da poslije edukacije dođem s djetetom u Njemačku kod njega.
I tu počinje najveći horor ikada. Sad smo u obrnutoj situaciji, ja sam bez posla s djetetom, a on radi. Tu počinje maltretiranje od kojeg sam oboljela, a on je postao još gori. Nikad nema novaca da si kupim nešto, u grad se ide s njim pod njegovim nadzorom. On pazi na troškove i stalno predbacuje. Počinju prodike koje ubijaju svako samopoštovanje, a situacija je takva da dijete treba prilagodbu na jezik i vrtić te novu sredinu. Dok ne krene školu, ja ne mogu raditi.
“Sve to prolazim sama uz stalnu brigu o djetetu…”
Kako je dijete krenulo u školu, ja počinjem tražiti posao, no ispada da je to puno teže ako si stranac i tražiš u svojoj struci priliku. Tu kreću prodike da idem raditi bilo što, od čišćenja, pranja, peglanja, jer što si ja zamišljam. Obolijevam, kreću dijagnoze i pregledi i sve to prolazim sama, uz stalnu brigu o djetetu, jer on sad radi i umoran je te njemu stalno potreban odmor. Nalazim posao da barem imam 450 eura mjesečno, no i tu nalazi razloge za bespotrebnu potrošnju novca.
“Skupila sam hrabrost, spakirala stvari i otišla s djetetom…”
Taj pakao maltretiranja trajao je dok nisam počela intenzivno raditi na sebi i osnaživati se te sam u tik najveće pandemije odlučila spakirati dijete i sebe i vratiti se u Hrvatsku. Prekinuti sve. Dvije godine poslije toga mogu reći da sam tek sad počela slobodno disati. Učim se još otići u dućan ili restoran ili bilo gdje i potrošiti svoje novce, jer taj strah trebaš liječiti kada ti ga manipulatori i zlostavljači usade.
Još uvijek rješavam te teme uz pomoć terapeuta, no znam da sam odlučila najbolje za sebe i dijete. Ovdje sam ponovno stala na noge, postala poduzetnica i uz pomoć odvjetnika krenula rješavati razvod i trakavicu gdje parazit želi dirati moju imovinu u koju nije ništa uložio.
Nisam mislila da ću moći ispričati ovu priču, ali osjetila sam da trebam. Zbog svih žena koje prolaze sve to same. I ja sam mislila da sam sama na svijetu. Da me nitko ne razumije. Da moram trpiti. No, onda kreneš, naučiš slušati svoju intuiciji i sebe. Polako staješ na svoje noge i slušaš taj glas u sebi koji kaže: možeš ti to.
Žene, niste same, možete vi to. Nemojte patiti. I nemojte se bojati. Uvijek gledajte da imate svoj novac i imovinu.
Možeš ti to.
Foto: Unsplash