Jedna je žena u Hrvatskoj odlučila biti prava deinfluencerica. Iziritirana šovinističkom reklamom jednog trgovačkog centra, napravila je i sama zakupila billboard koji govori protiv njih.
Influencerima ljudi više vjeruju od brendova. Njihov sadržaj trebao bi biti uvjerljiviji jer dolazi od poznate osobe, ne od logotipa. Međutim, influenceri su nažalost uglavnom samo lutke koje pričaju ono što brendovi žele. Puppet show, rekli bismo. Ne čudi da je početkom ove godine zaživio trend zvan deinfluencing – pričanje istine o proizvodima i uslugama na nimalo laskav način.
Pogledate li objave na TikToku pod hashtagom #definfluencing, vidjet ćete na stotine i stotine videa koji su dosegnuli 590 milijuna pregleda! Na Instagramu gdje je i počelo lažno reklamiranje putem poznatih osoba, trend se nije toliko uhvatio.
Iako ćete vidjeti dosta objava na kojima korisnici ne preporučuju neke proizvode, moram priznati da je dobar dio objava zapravo čisto kukanje i traženje pažnje i pregleda jer je hashtag popularan.
Volim de-influencing, evo koje proizvode nemojte kupovati!
Korisnici se koriste sarkazmom i sve zapravo više sliči na ismijavanje infeluncera, nego na antireklamiranje proizvoda i brendova. Šteta.
Čujem posvuda, Influenceri su dosadni i lažni, ali uvijek slijedi dodatak: no to funkcionira, ljudi kupuju zbog njih.
Količina lažnih objava na društvenim mrežama je ogromna. Nerijetko gledam poznata i manja poznata lica kako se prodaju za kremu, ulaznicu ili ručak, reklamirajući proizvode i mjesta koja u stvarnosti ne bi nikad drugima preporučili. Kako to znam? Jer je dosta mojih prijatelja i poznanika u tom svijetu. Uzmu lovu od brendova, a off the record im se smiju, govore kako nema šanse da to daju djetetu ili da neki hoteli i nisu baš tako sjajni. Jbg, nisu brendovi kupili njihovo privatno mišljenje, samo su zakupili objavu na instagramu.
No influencerstvo ide dalje, jer ogroman broj ljudi ne razmišlja o tome je li netko plaćen da nešto reklamira, već vjeruju ljudima koje prate. Ljudi su većinom naivni ili samo preopušteni da bi posumnjali da njima draga osoba laže.
Deinfluencing se na prvu činio iskrenim. Nekima je bilo dosta gledati reklame nekih užasnih proizvoda pa su odlučili objaviti iskrene recenzije. No, kako to ide s dobrim stvarima, i ovaj se trend izlizao pa ga sad influencerice koriste ne bi li dobile malo pažnje – ali i sponzorstava!
Da, brendovi se žele oglašavati kod deinfluencera, naravno da pokažu kako je u hrpi groznih proizvoda jedan ipak dobar.
Iako se deinfluencing može nazvati hejtanjem, kao što se i influencing može nazvati fejkanjem, sigurno postoje stvari koje su odlične i stvari koje su naprosto loše. Ne trebamo svaku kritiku prozvati mržnjom, niti svaku pohvalu plaćenom reklamom.
Pišem ovo potaknuta sjajnom reakcijom jedne žene na šovinističku reklamu jednog shopping centra u travnju. Mjesec dana nakon kampanje koja je na svojim billboardima komunicirala kako je nekom suprugu prekipjelo što mu žena puno kupuje online te kako bi žene trebale ukrasti muževu karticu i doći u shopping centar tako da on ne zna, gospođa Nevena C. zakupila je svojim novcima billboard i poručila Sve glase na moje ime. Peglam ih svuda u svijetu, al’ ne i u Westgateu. Reakcije žena bila su gotovo identične kraljica.
Ovaj potez smatram vrhunskim deinfluencing potezom. Možda gospođa nije tipična influencerica s tisućama mladih koje je prate, ali sigurna sam da će njezin billboard vidjeti i komentirati malo veći broj ljudi od neke nasumične sponzorske objave na Instagramu.
Možda se još neka žena odluči na konkretan potez – da lovu ostavi negdje drugdje. Moram priznati da ja već jesam.
Westgate je odavno prestao biti trgovački centar sa širokom ponudom i etablirali su se kao dobro mjesto za obitelji jer se u centar naselilo mnogo dječjih trgovina te jedna poveća igraonica. Voljela sam otići tako i jer je gužva uvijek bila nepostojeća, a parkinga je bilo u izobilju, što nije slučaj u shopping centrima na rubovima grada. Međutim, baš nekoliko dana nakon njihove šovinističke reklame dječji sam bicikl, baš kao i odjeću za ljeto, kupila na drugom mjestu. Otkrili smo i novu igraonicu. Nisam htjela svoj novac dati onima koji se rugaju ženama.
Vjerujem da ima još žena koje su odlučile ne kupovati na mjestu koje ne prima njihove kartice, već moramo krasti muževu. Samo puno žena i dalje nije glasno.
Vjerujem da ima i žena kojima je reklama trgovačkog centra ništa posebno i ne vide u njoj ništa sporno. Navikle su na takav humor ili kako mi je napisala jedna poznanica: jel ti znaš di mi živimo, žene se nerijetko u grupama hvale jedan drugoj da su ispeglale muževu karticu. Zbori pravo, vidjela sam i ja to. I tužno mi je to.
Umjesto da se borimo da budemo financijski neovisne, da nam je drago što same zaradimo i potrošimo novce, ženama je nekako fora biti sponzoruša. Reality programi i veličanje kojekakvih žena koje se naslikavaju uz svoje bogate muškarce, a da pritom ne barataju nikakvom titulom osim supruga tog i tog, ubili su dobar dio feminističke borbe, vratile nas par stotina koraka unatrag.
Vrijeme je da postanemo deinfluencerice i da pokažemo da možemo bez poklonjenih stvari, bez dodvoravanja, da imamo vlastiti glas i vlastite novce. Vrijeme je da prestanemo odmahivati rukama na gluposti i dajemo novac onima koji jašu na valu antifeminizma.
Birajte kome ćete dati novac. Svoj novac.
