Porodična okupljanja rijetko se završe praznim tanjirima. Čak i domaćini koji dobro znaju apetit svojih gostiju teško pogode koliko će se čega pojesti. Ostane malo pečenja, nekoliko komada pite, prilog koji niko nije ni takao ili dovoljno kuhanog jela za još jedan ručak.
Dok se gosti razilaze, domaćini sklanjaju sa stola i peru suđe. Hrana se odlaže usput, u prve slobodne posude, uz nadu da će se sve nekako potrošiti.
Baš tu se odlučuje šta će postati novi obrok, a šta će završiti u smeću. Nije dovoljno pronaći mjesto u frižideru. Treba znati šta se smije sačuvati, koliko dugo i za šta.
Prvo provjeriti šta je sigurno za čuvanje
Nije svaki ostatak ručka pogodan za kasniju upotrebu.
Posebno treba obratiti pažnju na to koliko su dugo jela stajala na stolu. Meso, mliječni proizvodi, kuhana jela i drugi lako kvarljivi ostaci ne smiju ostati na sobnoj temperaturi duže od dva sata, a po velikoj vrućini i kraće. Hrana koja je predugo stajala van frižidera ne postaje sigurna kad se naknadno ubaci u frižider ili zamrzivač.
Razlika postoji i između onoga što je ostalo u posudi za posluživanje i onoga što je završilo na tanjirima gostiju. Ostatke s pojedinačnih tanjira, naročito ako su dodirivali pribor i drugu hranu, ne treba vraćati u zajedničke zalihe.
Ako je hrana držana na odgovarajućoj temperaturi, sljedeći korak je da se brzo i uredno spremi.
Ne mora sve u istu posudu
Kad se sto posprema u žurbi, različiti ostaci hrane često završe u istoj velikoj posudi. Djeluje praktično dok se posprema sto, a već sutradan postaje problem.
Pečeno meso, povrće, krompir i salata ne čuvaju se isto, niti se isto ponašaju kad se podgrijavaju ili zamrzavaju. Nešto može biti osnova za novi ručak, a nešto je najbolje pojesti svježe.
Zato ostatke vrijedi razdvojiti prema vrsti i namjeni. Pečenje za sutra ne mora stajati uz prilog koji se podgrijava posebno. Kuhano jelo bolje je rasporediti u manje, plitke posude, jer se tako brže hladi u frižideru.
Važna je i veličina posude. Ako su ostale dvije porcije, bolje ih je čuvati odvojeno nego u velikoj posudi koja se mora otvarati i zatvarati svaki put.
Ostatak pečenja ne mora značiti isti ručak dva dana zaredom
Hrana često završi u smeću zato što niko ne želi jesti isto jelo tri dana uzastopno.
Ali sačuvano meso ne mora se opet servirati uz isti prilog. Ako je pravilno sačuvano, meso može poslužiti za sendvič, tortilju ili neko drugo jednostavno jelo. Kuhano povrće ide u čorbu, a ostatak umaka može postati osnova za sljedeće kuhanje.
Tako se može uštedjeti vrijeme na pripremi narednog ručka, pod uslovom da se ostaci čuvaju i podgrijavaju bezbjedno.
Nema ni potrebe da se svaki ostatak po svaku cijenu pretvori u novo jelo. Ako se unaprijed zna da određeno jelo niko neće htjeti, bolje je sljedeći put spremiti manju količinu.
Šta može u zamrzivač, a šta je bolje pojesti odmah?
Frižider je dobar za hranu koja će biti pojedena u narednih nekoliko dana. Za duže čuvanje zamrzivač je obično bolji izbor.
Čorbe, variva i mnoga kuhana jela s mesom mogu se zamrznuti ako su prethodno pravilno pripremljena i čuvana. Neke salate, naročito one sa svježim povrćem ili kremastim dodacima, poslije odmrzavanja gube teksturu, pa nisu dobar izbor za zamrzavanje.
Za pakovanje treba koristiti posude ili ambalažu namijenjenu niskim temperaturama. Uz odgovarajući aparat, za pojedine namirnice i gotove porcije mogu poslužiti i kese za vakumiranje hrane. Tako pakovanja zauzimaju manje prostora, a namirnice su manje izložene zraku.
Vakumiranje ipak ne zamjenjuje pravilno hlađenje. Hrana koja nije bezbjedna za čuvanje neće to postati samo zato što je iz kese izvučen zrak.
Svako pakovanje treba označiti nazivom jela i datumom. Tako se poslije ne mora nagađati šta je u zamrzivaču i otkad u njemu stoji.
Najbolji plan za ostatke pravi se prije okupljanja
Mnogo preostale hrane rijetko dolazi od jednog pogrešno procijenjenog jela. Češće je razlog to što se spremi više glavnih jela, nekoliko priloga i previše predjela, uz uvjerenje da ničega ne smije faliti.
Zato prije okupljanja vrijedi realno izbrojati goste i sastaviti meni. Ako su planirane tri vrste mesa, nema potrebe da se uz svaku priprema i puna količina priloga za sve goste.
I u tekstu o smanjenju bacanja hrane ističe se isti princip: kupovati i pripremati ono što će se zaista pojesti.
Pomaže i da se sva hrana ne iznese na sto odjednom. Ono što nikad nije izašlo pred goste, a pravilno je rashlađeno, lakše je i sigurnije sačuvati od jela koje je satima stajalo na stolu.
Red u frižideru važniji je od broja kutija
Poslije velikog ručka frižider je često toliko pun da se iza prvog reda posuda ništa ne vidi. Tu se ostaci zaborave.
Praktičnije ih je grupisati na jednom mjestu i jasno označiti datum. Pripremljena jela treba držati odvojeno od sirovog mesa i drugih namirnica koje ih mogu kontaminirati. Tako se lakše vidi šta ide prvo.
Prema uobičajenim smjernicama za bezbjednost hrane, pravilno rashlađene ostatke kuhanih jela treba potrošiti u roku od tri do četiri dana ili ih na vrijeme zamrznuti. Ne treba čekati da promijene miris ili izgled kako bi se odlučilo jesu li još za jelo.
Podgrijava se samo količina koja će se pojesti, i to dovoljno da se zagrije cijeli obrok.
Manje otpada ne znači čuvati baš sve
Poslije porodičnog ručka lako je steći osjećaj da svaku namirnicu treba spasiti od bacanja. Ali dobro postupanje s hranom ne znači zadržati sve, bez obzira na to kako je čuvano i koliko je stajalo.
Korisnije je na vrijeme izdvojiti ono što se bezbjedno može iskoristiti, rasporediti obroke za naredne dane i zamrznuti samo ono što zamrzavanje podnosi.
Ako se poslije svakog okupljanja ponavlja da ostane previše istih jela, to je podatak za sljedeći put. Manja količina jednog priloga ili manje predjela često znači više od dodatnog mjesta u zamrzivaču.
Dobar porodični ručak ne mjeri se količinom hrane koja ostane na stolu. Ono što ostane može biti ručak za sutra, ali samo ako je na vrijeme pravilno sačuvano.