Znam da će te ovaj zadatak izvrsno obaviti. Samo u Vas imam povjerenja. Ovaj projekt je vrlo zahtjevan i samo ga Vi možete odraditi. Kad Vama dam zadatak onda znam da će biti izvrsno odrađen.
Što kad nagrada za obavljeni posao izostane?
Jeste li čule ove rečenice? Sigurna sam da jeste. I baš godi kad Vas pohvale, imaju povjerenja u vas i vaš rad, znanje i vještine.
Nakon ovih rečenica krenete raditi, onako kako samo vi znate, zaronite u posao, ostajete prekovremeno, obavite i nečiji posao, jer tko će čekati, a i sigurnije ste u kvalitetu obavljenog posla kad ga vi odradite. Lako, brzo i kvalitetno obavljate sve zadatke.
I radite kao pčele radilice, marljivo i savjesno, a onda dođe vrijeme i za financijsku nagradu, nadate se da će uslijediti – jer su vas pohvalili, jer imaju u vas povjerenja, jer su vam izrijekom rekli da su svjesni Vaših sposobnosti.
I gle čuda, nagrada izostane. Još gore, saznajete da su nagrađeni neki drugi. Ili nitko nije nagrađen jer je kriza (a kad na ovim prostorima nije kriza?), jer nije vrijeme zbog XY stvari, jer…
Ili Vam podignu plaću za 0,0 XY %. Pčelica radilica radi med, ali ga pojede netko drugi ili dobije tek toliko da preživi da bi mogla i dalje proizvoditi med.
Osvijestite svoju vrijednost
I onda ste ljutite, nezadovoljne, zaklinjete se da nećete više dati srce i dušu na poslu, da ćete početi zabušavati, ali niste Vi taj svijet, zaboravite svoju zakletvu, čim je neki zadatak pred Vama. Ili ste pune razumijevanja i opravdanja, baš ste dobre i kooperativne i čekate neko bolje vrijeme, koje sigurno neće doći.
Možda ste od onih koje čekaju da neki drugi shvate koliko doprinosite, kolilko ste vrijedne, savjesne efikasne? Ako nisu do sada, kako ste tako sigurne da će doći vrijeme da shvate?
Samo trebate biti dobre i oni će shvatiti?
Kao kad se žene zaljube u nekog, on ih doživljava kao usputnu luku u koju uplovi samo kad mu je frka ili mu je zabavno, a one se nadaju kako će on jednog dana shvatiti da je ona žena njegovog života , samo moraju biti dobre. To je u mojoj glavi kao da ga zatvore u podrum, bez jela i vode, dok ne prizna da ju voli.
Možda se ipak odlučite tražiti povišicu.
Je li vas stisne u želucu kad pomislite na razgovor o povišici? Je li vam počne srce jače lupati kad pomislite na razgovor o povišici? Oblije vas znoj i lupi vas valung koji nema nikave veze sa klimakterijem? Tražile bi vi, ALI… Ono što ste rekle iza vašeg ALI, je ono što vas sprečava da tražite povišicu, ono što izaziva navedene reakcije.
Znate, ja sam NLP master trener & coach, volim svoj posao, odlična sam i radim sa velikom lakoćom. I jedno vrijeme sam imala problem naplatiti svoj rad, pogotovo individualni coaching.
U čemu je bio moj problem? Kako naplatiti klijentima sat vremena posla, koji ni ne doživljavam kao posao? Kako naplatiti kad je to meni tren posla? Kako naplatiti rješavanje trauma, fobija, negativnih reakcija u 90 minuta?
I klijenti su mi govorili da to vrijedi, da je usluga jeftina, da njima to vrijedi puno više.
Nisam zaista čula ono što su mi govorili, na jedno uho uđe, na drugo izađe. Ma samo je prošlo pokraj mene. Ja sam se smiješila, sretna zbog uspješno odrađenog posla, odmahnula rukom i nastavila raditi ono što volim, lako i bez napora, uz nisku cijenu.
I kako to obično biva – prosvjetljenje je došlo nenadano.
Gledala TV seriju Šaptač psima i Cezara Millana. On je u 10 minuta ošišao psa kojeg je bilo nemoguće urediti. Začuđen djelatnik salona je rekao da je Cezar učinio čudo u samo u 10 minuta. Cezar je odgovorio da su 10 minuta posljedica 34 godina rada.
Upalile su mi se sve lampice u glavi, tiltala sam kao flipper.
Nedovoljno cijenimo svoj rad
Lakoća, talent, dar, znanje, iskustvo su moje vrijednosti.
I tu je zamka. Ono što radimo lako mi same cijenimo nedovoljno, nama je to normalno, a to je naša najveća vrijednost.
Mi ne cijenimo dovoljno svoje talente, znanje, vještine. Kako ih cijeniti kad ih nismo ni svjesne? Kako će ih netko drugi cijeniti, vrednovati, kad mi nismo u stanju?
I zato dame moje, prvi korak za traženje povišice, povećanja cijene vašeg rada je osvještavanje vaših vrijednosti.
Uzmite papir i olovku, ispišite sve svoje talente, znanja, vještine, postignuća s posebnim naglaskom na one koje radite s lakoćom, što se podrazumijeva i vama su normalne. Pri tome budite besramno neskromne, bez straha da ćete postati bahate i uobražene.
Skromnost nije vrlina. Bahatost je različita od samosvjesti.
Skromnost nas sprječava da osvjestimo svoje talente, znanja i vještine. Skromnost nas sprječava da osvjestimo njihovu vrijednost.
Osvještavanje vlastite vrijednosti je prvi korak, temelj i osnova za uspješno pregovaranje o povišici.
Vi doprinosite ovom svijetu svojim znanjima, vještinama.
Kad osvijestite vlastitu vrijednost, vlastiti doprinos, povišica je samo materijalni dokaz vašeg osvještavanja.
Kako ćete se iznenaditi kad otkrijete koliko vrijedite?
Foto: Unsplash