Kako posmatrate kredit? Kao riješenje, spas ili robiju?
Na Faksu (završila sam Ekonomski fakultet u Zagrebu, smjer marketing) realno sam naučila deset rečenica koje su mi bile korisne.
Jedna od njih je bila i: use other people’s money to grow your business, odnosno gradi svoj posao tuđim novcem.
Ljetos pričam s dvije poduzetnice.
Jedna je kupila zemlju, gradi kuću s bazenom uz dodatni biznis, ima plan to iznajmljivati i ponuditi gostima još neke specifične sadržaje.
Kažem joj – zašto ne povučeš EU sredstva ili digneš kredit, a ona mi odgovori ma neću, ja to polako, koliko i kad mogu, neću se zaduživati, kredit je meni robija.
Sjedim par dana nakon s drugom poduzetnicom, dvadeset godina ima uspješan biznis, vlastiti stan, vlastiti poslovni prostor i još jedan stan koji iznajmljuje na dan.
Kaže mi ona sama dok mi entuzijastično priča što planira sljedeće – obožavam kredite. Ja ništa ne bih imala da za sve ovo nisam uzela kredit. To mi je omogućilo rast posla i bolju kvalitetu života.
Dakle, kredit i zaduživanje nekom je robija, nekom rješenje, spas, put…
O čemu se radi?
Ako se zadužujemo (novac je imovina) kod drugih izvora (primjerice Banke, dakle koristimo tzv. tuđi novac, a ne svoj) da bismo kupili drugu imovinu (poslovni prostor, stan za najam, uložili u biznis i dr.) koja nam donosi novac (dakle ovo je situacija kad nam novac stvara novac) i izvor financiranja.
Dakle, primjerice, kredit je jeftiniji od našeg prinosa/zarade – npr. tri posto je kamata po kojoj smo se zadužili a prinos od druge imovine nam je veći od 3 posto (dakle ova druga imovina, biznis, nekretnina ili dr. nam donosi godišnju zaradu/povrat veći od 3 posto od uloženog) mi smo u plusu i zaduživanje nam se itekako isplati.
Bez da uzmemo faktor vremena, jer u životu je bitan i tajming. Neke stvari treba u pravo vrijeme lansirati na tržište, ne za 10, 20 godina dok mi skupljamo i štedimo.
Kredit, odnosno rata kredita priznat nam je trošak u firmi (to znači da nam se za iznose rata kredita umanjuje porezna osnovica, dakle doslovce kad investiramo, usput i plaćamo manje poreza).
Ovakav je rast brži, nego onaj koji se zove organski – koji ide polako, da kako mi nešto uspijemo uštedjeti tako uložimo.
S druge strane, zaduživanje kao privatna osoba da bismo prekomjerno trošili (iznad svojih mogućnosti) i upali u minus i začarani krug iz kojeg je teško izaći jer naša zarada nikad nije dovoljna, odnosno troškovi je uvijek nadmaše, istina zaista s nijednog aspekta uglavnom nema smisla.
Da se vratimo prvom slučaju. Hoćete li otvoriti biznis, uzeti kredit /tuđi novac za njegov rast, do koje mjere i kako, ovisi o vama. Vašim vrijednostima, viziji i ciljevima u životu.
Nismo svi spremni preuzeti rizike i nije sve za svakoga.
Uvijek trebamo način zarade, trošenja, investiranja uskladiti s onim tko smo mi.
Moj osobni primjer
Imala sam nekoliko kredita za nekretnine, uspješno sam ih vratila puno prije roka. Novac za to sam zaradila putem vlastitog biznisa koji je uvijek organski rastao – tu se nisam zaduživala, ali sam prodavala i biznise i dijelove/udjele u biznisu da dođem do dodatnog kapitala.
Sad imam jedan kredit kao privatna osoba kojeg mogu bez problema vraćati, ali budući mi je nametnut – naslijeđen/ nije moj. On mi je energetsko opterećenja pa štedim da ga mogu čim prije otplatiti.
I planiram još jedan s ciljem kreiranja nove imovine i prihoda, dakle da mi novac stvara novi novac.
Ideja ove kolumne je proširiti Vam sliku i pokazati da pitanje duga nije crno bijelo i da nekad možda ima smisla, ako bolje razumijemo tu temu. No, uvijek moramo najbolje poznavati sebe, što zaista želimo i je li nešto za nas i jesmo li mi za to, pa tako i u pitanju zaduživanja.
Zajedno smo tu da zajedno učimo i rastemo. Što ćete vi odlučiti, svatko zna najbolje za sebe.
Kristina Ercegović – Poslovna savjetnica s 20 godina iskustva u malom poduzetništvu.
Foto: Pexels